Monokord

Monokord je drevni naučni i muzički instrument, izumljen u Grčkoj 500 godina p.n.e., koji se koristio za izučavanje i demonstriranje muzičkih pojava.

Ovaj višežičani instrument je jednostavan a proizvodi predivan Zvuk, eho Kosmosa. Vibracija svih žica na istom mestu istovremeno čini da pojačani gornji tonovi sekundarnih frekvencija koje uvo obično ne registruje postanu vrlo izražajni. U terapiji zvukom, monokord se koristi zbog svojih jakih utešnih i smirujućih dejstava.

Sekundarne frekvencije, poznate i kao gornji tonovi, otkrio je, barem u zapadnoj civilizaciji, filosof, muzičar i matematičar Pitagora. Pitagora je otkrio zakon oktave, veoma važan zakon u muzici ali i u nauci uopšte. Monokord se koristio i u drevnom Egiptu za otkrivanje i izračunavanje sekundarnih frekvencija i samim tim za najskladnije proporcije njihovih svetih hramova i piramida.

Pitagora i njegovi sledbenici verovali su da se ceo univerzum može razumeti na osnovu muzičkih harmonija i jednostavnih matematičkih razmera. Sve do 17. veka, astronomi poput Johana Keplera (1571-1630) verovali su da se planete kreću tako da stvaraju neku vrstu kosmičke harmonije.